Napredak medicine znatno je utjecao na naše živote. Tako se danas može živjeti bez pojedinih organa, neke je moguće transplantirati, a neke se čak zamjenjuje s umjetnima. Međutim, medicina, uz sav impresivan napredak, još uvijek kaska za politikom. Naime, politika je uspjela proizvesti živa bića koja nemaju kralježnicu, a da ih to ne ometa u svakodnevnom životu. U nekim sredinama takvi pojedinci završe kao neko uredsko potrčkalo, dok kod nas takvi ljudi upravljaju institucijama.
Povijest beskičmenjačkog fenomena je starija od naše nove države i očituje se u odsustvu bilo kakvih čvrstih stavova, uvjerenja, ali i u nedostatku ideja. Takvi su pojedinci predodređeni da se priklone glasnijoj i moćnijoj grupi. Kako u mnogim, koliko toliko, uređenim sredinama takvi ljudi igraju perifernu ulogu njihov značaj je minoran i utjecaj nemjerljiv. Međutim, kod nas je odsustvo kičme postalo osnovni faktor kojim se predodređuje nečiji politički uspjeh. Tako svatko tko ima čvrsti stav biva ostavljen po strani, dok se na njegovo mjesto instalira vojska poslušnika. Kako se bezidejno klimanje glavnom i bespogovorno slušanje velikog vođe često podudara s nečijim političkim i poslovnim uspjehom, takvo se ponašanje doima racionalnim.
Za fenomen odsustva kičme postoji bezbroj primjera iz dalje, ali i bliže povijesti. Dovoljno je samo spomenuti naglo otkrivanje nacionalnog naboja i katoličkih korijena prije 20 godina, kao i korigiranja biografija iz kojih su odjednom nestali svi oni dijelovi koji se odnose na slavljenje i prihvaćanje prethodnog režima. U bližoj nam prošlosti kao primjer može poslužiti pritvoreni premijer ispred kojeg su svi padali ničice, dok se sada svi zaklinju u njegovu zapisničarku koja ga je izgnala iz svetog stada. Kao model preživljavanja u političkoj kaljuži beskičmenjaštvo se pokazalo dosta uspješnim. Ako pojedinac na vrijeme anticipira veće tektonske poremećaje i na vrijeme se prikloni "pobjednicima", vrlo vjerojatno će zadržati svoju sinekuru ili doživjeti promaknuće.
Bilo kako bilo, problem nastaje kada su tektonski pomaci manje predvidljivi i onda svi mogući beskičmenjaci izgube kompas i dezorijetirani lutaju pučinom. Najnoviji primjer je situacija u Hrvatskom Nogometnom Savezu koja se direktno reflektira na lokalne klimače glavama. Naime, u cijelom tom cirkusu nikome nije bilo stalo do vizije, strategije, programa (ako su uopće postojali), već do priklanjanja budućem pobjedniku i osiguravanja nešto boljeg položaja u kaljuži. Tako je KAportal pisao o čistki u NK Karlovcu ljudi koji nisu podržavali Štimca da bi kasnije, kako je saznao isti portal, novi predsjednik Turković otrčao pod skute (tadašnjih) pobjednika Markovića i Mamića. Naravno da tu nije bitan nikakav stav ili ideja već samo slizavanje s onima koji drže kasu. Međutim, i tada su novinari napomenuli da bi se moglo dogoditi ono što je sada čak i vrlo moguće, a to je preuzimanje HNS-a od strane Štimčevih ljudi. Ukoliko do toga, nakon cijele predstave koja sigurno slijedi, i dođe, vjerujemo da će naši junaci prgrliti novog pobjednika. Ali dok se ne utvrdi konačni pobjednik, lokalni će poslušnici biti nervozni, jer za beskičmenjake je najgora situacija ona u kojoj se ne mogu u potpunosti nekome uvući pod skute. Za sve ostale, ovo će vjerojatno biti odlična predstava u kojoj će se po tko zna koji put pokazati kako se principijelnost, poštenje i stav ne isplati.
Nema komentara:
Objavi komentar