 |
| Rebelsi FOTO: Kaportal |
Bilo bi zanimljivo kada bi netko današnje klince, primjerice petnaestogodišnjake, posjeo ispred kompjutera i otvorio galeriju fotografija na KAportalu o dvadesetogodišnjici ustrojstva "Rebelsa". Koliko bi klinaca prepoznalo te ljude, osim ako im nisu bliski rođaci ili prvi susjedi? Čak i da ih poznaju, koliko njih bi bilo svjesno njihovog doprinosa obrani Karlovca? Mislim da bi rezultati tog mini istraživanja bili vrlo razočaravajući. Pripadnici Rebelsa i sličnih postrojbi osuđeni su na konstantno ignoriranje dok se zasluge za obranu grada i cjelokupne države pripisuju svima. Tako smo svi mi, i Rebelsi i dezerteri, naravno na čelu s pokojnim predsjednikom zaslužni za povoljni ishod rata. Umjesto promoviranja istinskih heroja, uravnilovkom je stvorena močvara u kojoj su svi "isti" i iz koje povremeno isplivaju neki konstruirani "heroji".
Možda najdrastičniji primjer toga je upravo slučaj jednog od najpoznatijih Karlovčana, koji je ujedno bio i ministar obrane. Tog Karlovčana vjerojatno većina klinaca može prepoznati, a njegov "ratni doprinos" je nažalost dijametralno suprotan onome od "anonimnih" Rebelsa. Ovdje prenosim jedan citat iz Večernjeg lista koji je objavljen 2008. godine, a autori su: S. Bičak i D.Lisac:
 |
| Foto: Antonio Bronić |
"– Dana 18. listopada 1991., kad su gorjeli spremnici Ine na Ilovcu, moj vozač i ja organizirali smo spašavanje strojeva i dokumenata, a Branka Vukelića, koji je kao direktor poslovnice Ine, prema odluci Kriznog stožera morao biti na radnome mjestu, nije bilo nigdje. Bio je na “rezervnom položaju” – kaže Mijo Laić, tadašnji predsjednik karlovačkoga Kriznog stožera i općinskog odbora HDZ-a, o jednom od najtežih ratnih dana u gradu na četiri rijeke. U Karlovcu se govori kako je Vukelić te dane proboravio u mirnom Pribiću ili čak u Sloveniji. – Ne znam gdje je bio, znam samo gdje nije – kaže Laić. Na osnovi radne obveze Vukelić nije proboravio ni dana u Hrvatskoj vojsci. – To je i razumljivo, ali druga je priča s činjenicom da Branko Vukelić evidentno nije ispunjavao ni svoju radnu obvezu jer ga u najtežim trenucima nije bilo na mjestu na kojem je ne samo moralno nego i odlukom Kriznog stožera morao biti – ističe Mijo Laić. Kad je neposredna opasnost prošla, direktor Vukelić vratio se u Karlovac i djelatnicima poslovnice kupio satove za “iskazanu hrabrost”. (S. B., D. L.)"
U vrijeme dok je poznati Karlovčan bio na "rezervnom položaju", neki poput Rebelsa su bili na pravom položaju. Stariji to vjerojatno dobro znaju, a klinci trebaju naučiti da nisu svi isti i nisu svi heroji. Tužno je kad se vidi gdje su 20 godina kasnije jedni, a gdje drugi i kad čujemo tko sada "čuva Hrvatsku".
